Sretna i zadovoljna .....

Zima, zima e pa ste je ako je zima nije ....

24.01.2015.

Zbogom

Iako sam pisala s mnogo prekida ipak sam voljela doci na ovaj bloger i povezati se sa mojim narodom i mojom kulturom. Tesko je reci zbogom i otisnuti se u pronalazenje novog doma. Ja sam stekla mnogo prijatelja ovdje koji su me ucinili cak i sretnijom nego sto i sama jesam. U slucaju da zelite da ostanete povezani Ja cu od sada biti na: http://sreckovicka.blogspot.ca. Puno pozdrava i hvala vam za sve.

23.01.2015.

Gubitak ... nije uvijek gubitak

Ponekad kada nesto izgubis, a pri tome mislim na materijalne stvari, ne na osobe, koliko god da je to nesto vrijedilo treba se zabitati da li si uistinu izgubio ili si nesto dobio. Uvijek treba traziti tu lekciju koja se krije ispod specificnog dogadjaja koji nas je pogodio. Sta sam dobio/la kada sam to nesto izgubio/la? Moj je najveci strah nekako bio da ovdje u tudjini izgubim posao na kojem sam ipak crncila, bila jako manje placena nego sto bih trebala, nisam imala priliku da rastem, ali ipak sam imala neku sigurnost koja me je stitila od prisiljavanja same sebe da se otisnem i izadjem na "trziste" i pokusam sebe prodati u boljem svjetlu za bolje pare i iskusam nesto novo. Bojala sam se tog novog i isla po onome "bolje vrag kojeg znas nego andjeo kojeg ne znas". Nesto mi se to nije dalo nikako da radim. Posto sam bila malo placena a zivim u drugom po redu najskupljem gradu na svijetu, morala sam naci jos jedan part-time posao i 3-4 projekta onako okolo. Usput, zna se, ja sam student, supruga i majka djecaka od 4 godine. Gdje me je sve to dovelo? Dovelo me na rub umora, na stalno odsustvo iz kuce i na to da ne vidim svoje dijete. Ali moralo se. Drzala sam cvrsto taj posao a u ono malo slobodnog vremena sam radila sa studentima i ucila gurajuci naprijed svooj vlastiti doktorat. Nedavno smo ja i moja porodica dosli u Bosnu i ostali dva mjeseca. I naravno prva vijest koju sam cula kada sam se vratila jeste da se moja pozicija "zatvorila" i da ne trebam da dodjem na posao u ponedjeljak nego ce me zvati da popunim praznine kada neko ode na odmor ili je bolestan. To mi je bio uzasan licni poraz isprva. Meni da se to dogodi? Meni koja je cuvala taj posao i trudila se? Ja bez para? Ja da ovisim o nekome? To mi je bila prva reakcija. Kada sam sjela i razmislila pocela sam da se pitam da li vrijedi uopste to sto sam ja radila? Kome? Mom djetetu da nesto obezbijedim po cijenu da me ne vidi? Necu vise, rekla sam sama sebi. Drago mi je sto se dogodilo na ovaj nacin jer sama nikada otkaz ne bih dala iz straha koji sam gore opisala. Ali sigurno nikada sebi ne bih priustila da imam malo slobodnog vremena, da ispitam druge opcije, da pokusam naci bolji posao, da uzivam u parkovima i vozicima sa svojim malisanom i da takodje dam sansu mom suprugu da se ustane za nas kao sto i jeste a kao sto sam ga ja do sada sputavala zeleci da sama sve odradim. MOGU JA TO! - moja je stalna uzreka. Ko zna, mozda bih dobila neki srcani udar, mozda bih pregorila ko cevap, ko zna sta sam sve dobila ovom prilikom. Vrijedi li? Od kako se to desilo mene inace zovu na posao svaki dan da popunim praznine i ne daju mi da uzivam u ovo malo slobodnog vremena koje su mi prvobitno dali. Nasla sam izvanredne druge ponude na koje sam pocela da apliciram. Otkrila sam Linkdln i druge mehanizme koje do sada nisam imala priliku da ispitujem i jos uvijek istrazujem ono sto dugo nisam imala priliku da istrazujem. Moj gubitak posla je mozda malo smanjio nas kucni budzet ali je mene obogatio duhovno. Pocela sam razmisljati o pokretanju vlastitog biznisa ....

20.01.2015.

Izvanredna web stranica za fundraising aktivnosti

Na ovoj web stranici mozete zatraziti novcanu pomoc za vase specificne potrebe. Izvanredan i veoma uspjesan metod za prikupljanje novca. Provjerite je: https://www.gofundme.com

20.01.2015.

Daily mantra

19.01.2015.

Preporucujem ....

Za sve one koji zive u Sjevernoj Americi (ali i ostale koji su zainteresovani) preporucujem stvarno dobar website za citanje: http://www.slate.com. Ovaj website sadrzi od politike, do nauke, zabave ... i ima interesantna vidjenja. Javite mi sta mislite.

17.01.2015.

Kako reagujes ....

Nase reakcije su odraz onoga sto u sebi nosimo i osjecamo ... Kako cemo odreagovati na nesto je refleksija nasih svjesnih ili nesvjesnih zabluda .... Ukoliko me neko nazove pogrdnim imenom a ja ne mislim o sebi tako, ja cu znati da to ne oslikava istinu o meni nego o osobi koja me oslovila tako. Medjutim, ako postoji vec i mala truncica vjere ili konfuzije u meni da bih ja mogla biti ta osoba, moje samopouzdanje ce se poljuljati. Tako i za sve ostalo ... Mnogo toga se bazira na vrijednostima i vjerovanjima koje nosimo. Takodje, mi imamo osjetljive teme i stvari koje ne zelimo da cujemo pa cemo imati i malo jace antene usmjerene prema hvatanju takvih signala, na koje ce se nase emocije odmah usplasirati a nase reakcije burno odreagovati.

17.01.2015.

Novi dan ...

Svi mi imamo izbor da ucinimo od novog dana ono sto sami zelimo da vidimo. Ukoliko dan pocnemo s osmijehom, svjesni samih sebe i naseg postojanja, takav ce nam dan i biti. Ukoliko osjetimo ljutnju i bijes, predamo joj se i ne uradimo nista po tome, dan ce nam biti ljut i bijesan, zarobljen u krug iz kojeg se moze izaci ukoliko se zaustavimo, promislimo i vratimo se svijesti o samom sebi i svom postojanju. Biti svjestan znaci zivjeti. Znaci razmisljati. A samo razmisljanjem se mozemo oduprijeti silama svakodnevnice i zarobljenistva koje drustvo nudi svojim raznim alatima. Svi smo danas dobili 24 sata, i politicari, i pjevaci, i bisniznemi, ti i ja. Na nama je da uzmemo maksimum od toga jer danas se vise nikada nece vratiti. Dobro jutro ....

17.01.2015.

Misao ...

"I was thinking one day and I realized that if I just had
somebody behind me all the way to motivate me I could make a
big difference. Nobody came along like that so I just became
that person for myself."

-- Unknown

15.01.2015.

Ne mogu da vjerujem ...

Onako, ni odkud, sjetim se da posjetim ovaj blog. Skoro pa sam zaboravila da postoji. A proslo je vrijeme ... Proslo je 7 godina. Sada citam neke svoje gluposti i ne mogu da vjerujem gdje sam bila tad (mentalno) i gdje sam sad .... a gdje cu tek da stignem. Takodje, koje je osvjeznje i povrat uspomena vidjeti ta stara poznata blogerska imena: zijan-cerka, holadjanin, papak, i tako dalje. Da ih ne nabrajam. Mnogi zadnji put online 2+ godina. Mislim da je facebook glavni krivac za to jer preuzeo je to odrzavanje kontakata. Pa twitter i drugi jako brzo nacini komunikacije sa mogucnostima za update putem telefona tako da je ono sto se objavi sad vec naredni sekund direktno u faci citalaca. A svima nam treba nekako da brzo nasa "vijest" bude vidjena. Razmisljam vec neko vrijeme da opet pocnem blogirati. Razmisljam da li cu na nasem ili na engleskom. O cemu da pisem? Imam li vremena za to? A onda skontam da previse razmisljam. Samo se trebam otisnuti pa neka ide kako god hoce. Welcome back to me .... Ako neko ima nove sjajne blogere da mi preporuci to bi bilo super. Da se mogu lijepo vratiti u kolotecinu i nastaviti koracati s rajom.

Sretna i zadovoljna .....
<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031