beats by dre cheap

Gubitak ... nije uvijek gubitak

Ponekad kada nesto izgubis, a pri tome mislim na materijalne stvari, ne na osobe, koliko god da je to nesto vrijedilo treba se zabitati da li si uistinu izgubio ili si nesto dobio. Uvijek treba traziti tu lekciju koja se krije ispod specificnog dogadjaja koji nas je pogodio. Sta sam dobio/la kada sam to nesto izgubio/la? Moj je najveci strah nekako bio da ovdje u tudjini izgubim posao na kojem sam ipak crncila, bila jako manje placena nego sto bih trebala, nisam imala priliku da rastem, ali ipak sam imala neku sigurnost koja me je stitila od prisiljavanja same sebe da se otisnem i izadjem na "trziste" i pokusam sebe prodati u boljem svjetlu za bolje pare i iskusam nesto novo. Bojala sam se tog novog i isla po onome "bolje vrag kojeg znas nego andjeo kojeg ne znas". Nesto mi se to nije dalo nikako da radim. Posto sam bila malo placena a zivim u drugom po redu najskupljem gradu na svijetu, morala sam naci jos jedan part-time posao i 3-4 projekta onako okolo. Usput, zna se, ja sam student, supruga i majka djecaka od 4 godine. Gdje me je sve to dovelo? Dovelo me na rub umora, na stalno odsustvo iz kuce i na to da ne vidim svoje dijete. Ali moralo se. Drzala sam cvrsto taj posao a u ono malo slobodnog vremena sam radila sa studentima i ucila gurajuci naprijed svooj vlastiti doktorat. Nedavno smo ja i moja porodica dosli u Bosnu i ostali dva mjeseca. I naravno prva vijest koju sam cula kada sam se vratila jeste da se moja pozicija "zatvorila" i da ne trebam da dodjem na posao u ponedjeljak nego ce me zvati da popunim praznine kada neko ode na odmor ili je bolestan. To mi je bio uzasan licni poraz isprva. Meni da se to dogodi? Meni koja je cuvala taj posao i trudila se? Ja bez para? Ja da ovisim o nekome? To mi je bila prva reakcija. Kada sam sjela i razmislila pocela sam da se pitam da li vrijedi uopste to sto sam ja radila? Kome? Mom djetetu da nesto obezbijedim po cijenu da me ne vidi? Necu vise, rekla sam sama sebi. Drago mi je sto se dogodilo na ovaj nacin jer sama nikada otkaz ne bih dala iz straha koji sam gore opisala. Ali sigurno nikada sebi ne bih priustila da imam malo slobodnog vremena, da ispitam druge opcije, da pokusam naci bolji posao, da uzivam u parkovima i vozicima sa svojim malisanom i da takodje dam sansu mom suprugu da se ustane za nas kao sto i jeste a kao sto sam ga ja do sada sputavala zeleci da sama sve odradim. MOGU JA TO! - moja je stalna uzreka. Ko zna, mozda bih dobila neki srcani udar, mozda bih pregorila ko cevap, ko zna sta sam sve dobila ovom prilikom. Vrijedi li? Od kako se to desilo mene inace zovu na posao svaki dan da popunim praznine i ne daju mi da uzivam u ovo malo slobodnog vremena koje su mi prvobitno dali. Nasla sam izvanredne druge ponude na koje sam pocela da apliciram. Otkrila sam Linkdln i druge mehanizme koje do sada nisam imala priliku da ispitujem i jos uvijek istrazujem ono sto dugo nisam imala priliku da istrazujem. Moj gubitak posla je mozda malo smanjio nas kucni budzet ali je mene obogatio duhovno. Pocela sam razmisljati o pokretanju vlastitog biznisa ....

Sretna i zadovoljna .....
http://sreckovicka.blogger.ba
23/01/2015 16:01